Gosp. Dado Lelas, dopredsjednik udruge Most



20.02.2008 | piše: Denis Dajak

O programu rada s beskućnicima i njihovom zbrinjavanju, razgovarali smo s gosp. Dadom Lelasom, dopredsjednikom udruge Most iz Splita voditeljem prihvatilišta za beskućnike.

Beskućnici su populacija koja je tu, oko nas. Susrećemo ih u svakodnevnom životu, ponekad ih okrznemo našim pogledima a gotovo sigurno zaobilazimo. Tko ih je napravio takvima? Odakle dolaze? - Pitanja su na koja vam neće stići brz i jednostavan odgovor. Ipak kada oslušnemo dio njihove stvarnosti, ugledamo realnost kojom smo okruženi.

Koje su osnovne karakteristike rada udruge Most?

Udruga Most prepoznatljiva je po svoja tri osnovna programa koja se provodi od 1998. god. a to su prihvat za beskućnike, promocija volonterskog rada mladih i treći jeste program odgojnih mjera rada s mladima s poremećajima u ponašanju. Napominjem kako kroz sva tri programa okupljamo veliki broj volontera što je i jedan od ciljeva rada.

Koji je krajnji cilj u programu rada s beskućnicima?

To je svakako pružanje prve pomoći ljudima koji se nalaze na ulici, pružanje mogućnosti smještaja i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba čovjeka. Svakako da nam je krajnji cilj pomoći pojedincu u njegovoj konačnoj reintegraciji i povratku u društvo; od pomoći u izdavanju osnovnih dokumenata, novčanih pomoći, pomoći povratka u mjesto prebivališta i obitelj, stjecanjem posla i svega drugog potrebnog da se pojedinac vrati u normalan život.

Koji je postupak prihvata?

U prvom kontaktu nije potrebna nikakva papirologija, što više ako netko iz državnih institucija uputi osobu k nama odmah ga primamo. Korisnici u biti ne čekaju više od 20 minuta na prijemu. Bitno je jedino da osobi ne smeta boravak s više osoba u zatvorenom prostoru. Uz volontere i stručno osoblje odmah pristupamo toj prvoj pomoći analizirajući stanje pojedinaca u odnosu na zdravstveno stanje i stanje uopće. Kroz deset do petnaest dana korisniku se pruža osnovna pomoć a nakon toga pokušavamo pristupiti rješavanju problema vezanih uz njegov status i povratak u društvo. U tome nam pomažu sve mjerodavne institucije od grada Splita, Socijalnih službi i Policije.
 
Postoje dobri rezultati u radu i to nas motivira za dalje - kaže Dado


Postoje li osmišljene dnevne aktivnosti?

Na žalost preko dana oni su svi uglavnom vani na ulici s tim da im je preko Centar za socijalnu skrb osiguran jedan obrok dnevno u pučkoj kuhinji. U pučkoj kuhinji, naročito za hladnijih dana oni se zadržavaju do nekoliko sati, praktički od njenog otvaranja pa dok se ne zatvori. To im je jedina mogućnost nekakvog dnevnog boravka a mi i ne možemo raditi drugačije. Ako bi postojao oblik cjelodnevnog boravka onda bi sve izgubilo smisao i ne bih više bilo prihvatilište već dom za beskućnike ili starije i nemoćne.

Primate li ovisnike u prihvatilište?

Ovisniku od drogama pružimo priliku na način da može ostati, istuširati se, nešto pojest ili prespavati ali on vrlo brzo mora pokazati motivaciju i spremnost da se želi liječiti u nekoj od terapijskih zajednica u protivnom bit će mu uskraćen daljnji boravak.
Populacija beskućnika usko je vezana za neku vrstu ovisnosti, alkohola ili droga te ih je kroz dugotrajno konzumiranje pretvorila u teško ili umjereno psihičko bolesne osoba. Također dosta je branitelja koji su oboljeli od PTSP-a. Neki od njih su imali uredne obitelji a danas lutaju gradom. Mi smo u kontaktu sa savjetovalištem za branitelje i neki su se uspjeli izvući a drugi jednostavno nisu htjeli ostvariti nikakva prava, nisu imali motiva za pokretanjem potrebne dokumentacije iako su po ratnom putu koji su prošli svi odreda trebali biti generali. Tužno je to.

Postoji li utvrđeno vrijeme kad se korisnik treba vratiti u prihvatilište?

Ne, postoji granica kada recimo u ovim zimskim vremenima otvaramo a to je u 5 sati popodne pa do 11 sati zimi, i ponoć kao krajnji rok dolaska u ljetnim vremenima. Dolasci u drugim vremenima su mogući ali izbjegavamo takav rad jer ipak postoji neki red unutar samog prihvatilišta koji se treba poštovati.

Kolika je uspješnost rada ako govorimo o konačnom cilj a to je povratak pojedinca u normalan život?

Više od 60% priča je uspješna priča i to mislim na konačnu reintegraciju u društvo i povratak u obitelj naročito mladih ljudi a nekima bi uspjeli pronaći i posao. Ako osoba nije iz našeg grada stupili bi u kontakt s odgovarajućim institucijama koje bi ga pri povratku prihvatile u daljnjoj skrbi. Znači uspjeha ima, i to nas vrlo ohrabruje u daljnjem radu.

Koliko osoba radi na programu za beskućnike i koliko prihvatilišta ima na ovom području?

Dvojica djelatnika koja rade u prihvatilištu, svaki po petnaest dana u smjenama, zatim jedna socijalna radnica i ja kao voditelj. Osim prihvatilišta za beskućnike koji je kapaciteta 16 osoba imamo i prihvatilište za žene beskućnice koji je kapaciteta 8 osoba.
 
Prihvatilište je gotovo uvijek puno


Nekim (beskućnicima) to je jednostavno stil života?

Trenutno imamo dva primjera ljudi kojima se pružila sva potrebna pomoć da izađu iz tog stanja ali oni su ipak (svjesno) izabrali ostati u stanjima lutanja, žicanja, spavanja po klupama i portunima. Takvi ljudi ne žele poštovati ni najmanja pravila kao što su recimo tuširanje dva puta sedmično, pa tako to koriste kao ispriku da bi opravdali svjesno odabrani stil kojim žive.

Ima li slučaja da vam dođu liječeni ovisnici u prihvatilište?

Manje ali ima. Zadnji slučaj kojeg se sjećam bio je s Korčule. Njega jednostavno zajednica nije prihvatila. Mala sredina i očito loša senzibiliziranost mještana natjerala je momka da nam se javi. Boravi je s nama dva mjeseca nakon čega je pronašao posao u Zagrebu.

Kakva je procjena radne sposobnosti takvih ljudi?

Dosta kompleksno pitanje iako naravno oni koji su radno sposobni i žele raditi u pravilu brzo pronađu posao. Nažalost većina je radno nesposobna, rekao bih s trajnim fizičkim i mentalnim oštećenjima. Recimo da trenutno od 16 ljudi možda radno sposobnih ima tek dvojica.

"Emaus" je primjer uspješnog rješenja

Nadzire li se projekt trajnog riješenja?

Posjetili smo Francusku organizaciju koja se zove "Emaus" i sigurno je najveća takve vrste u svijetu. Oni imaju tri segmenta rada. Prvi je ovaj što ga i sami radimo a tiče se prihvata ciljane skupine, drugi jesu radionice koje su smještene van grada gdje osim spavanja imaju dnevne radno - okupacijske aktivnosti. Izučavanje nekih zanata, zatim secend hand prodavaonice gdje samo u Parizu imaju preko 170 takvih otvorenih prodavaonica. Kao zadnji segment rada jesu stambene zajednice u koje se korisnik vraća nakon 2-3 godine izbivanja te se uključuje u normalan život. Tada mu se pomaže u pronalasku posla i svega ostaloga. To je primjer cjelokupnog pristupa pomoći čovjeku bez nužnog uključivanja drugih institucija.
Mi trenutno nemamo ni vremena ni prostora za radno-okupacijsku djelatnost što nam je svakako želja u budućnosti.

Imali pomoći od mjerodavnih institucija?

Grad Split nam je partner u projektu. Kroz osam godina prate nas u svakoj vrsti pomoći i velika su nam potpora. Centar za socijalnu skrb također dosta pridonosi projektu kroz svoje aktivnosti iako želim napomenuti da time što se čovjek uputio na prihvatilište i dobio smještaj ništa ne rješava ako mu se ne pristupi u daljnjom procesu reintegracije. U tome bi neke institucije mogle i trebale napraviti puno više.

Što mislite o ovoj temi?

Nema komentara

Ako želite komentirati članak prijavite se ili postanite novi korisnik.



Prethodni interviewi


poslovi
1-5 | 6-10 | 11-15 | 16-20 | 21-25 | 26-30 | 31-32 >

Zdravko, 34 god, krovopkrivač

živi u Velikoj Gorici, PKV, iskustvo na poslovima selidbi i građevine, govori španjolski i engleski... › Opširnije

Marinko, 50 god, cncoperater-tokar-žaštitar-kučni majstor

živi u Kninu, KV, iskustvo u obavljanju raznih poslova, poznavanje rada na računalu, vozačka dozvola B kategorije › Opširnije

Eduard, 54 god, grafički ing. slikar,muzičar

živi u Zagrebu, VŠS, poznavanje rada na računalu, vozačka dozvola A kategorije › Opširnije

Ivan, 40 god, medicinski maser

živi u Zadaru, KV, poznavanje rada na računalu, vozačka dozvola B kategorije › Opširnije

Andrea, 32 god, ekonomist

živi u Zagrebu, VŠS, poznavanje rada na računalu, vozačka dozvola B kategorije › Opširnije
1-5 | 6-10 | 11-15 | 16-20 | 21-25 | 26-30 | 31-32 >
Web stranicu prilika.hr posjećujem kao:





 Rezultati | Prošle ankete



Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

.