Hrvatska zbilja: za posvojenje djeteta parovi čekaju do tri godine
13.07.2009 | piše: Preuzeto iz Jutarnjeg lista
|
|
ZAGREB - Marija je došla u dječji dom kad je imala tri
dana. Majka ju je rodila i ostavila u domu. Nije je nikada posjetila niti
pitala kako je njezina djevojčica. U prvih godinu dana nekoliko je puta nazvao
djevojčičin biološki otac, međutim i on je prestao zvati.
Dom je o svemu redovito obavještavao Centar za socijalnu skrb i upozoravao da
je nužno pokrenuti sudski postupak oduzimanja roditeljske skrbi, što je osnovni
preduvjet da dijete bude posvojeno, jer je za dijete poguban dugotrajan boravak
u domu.
Apsurd
Marija nikad nije vidjela biološke roditelje, a u domu je provela 6 godina
Marija je imala dvije i pol godine kad je
postupak konačno pokrenut, a jedan sud s juga Dalmacije rješavao ga je još tri
i pol godine! Dijete, koje svoje biološke roditelje nikada nije vidjelo,
provelo je u domu punih šest godina prije nego što je bilo spremno za
posvojenje.
- Na ovom sudu ovakve postupke rješava samo jedan sudac. Njemu je svejedno radi
li se o papiru ili djetetu - objasnili su domskoj odgajateljici u jednom od
telefonskih poziva sudu kojim je pokušavala ubrzati postupak.
Nedugo nakon 6. rođendana Marija je posvojena
Klasična je to hrvatska priča o posvojenju, sporosti centara za socijalnu skrb
i sudova, koji drže u rukama sudbinu tisuće zlostavljane, zanemarene i
napuštene djece. Jer, kad bi se sva djeca smještena u domove za djecu bez
roditeljske skrbi ili udomiteljske obitelji danas posvojila, još bi oko 1000
zainteresiranih posvojitelja ostalo na listi čekanja.
Nisu ‘papirnato čisti’
Međutim, od 2871 djeteta, koliko ih je, prema podacima Ministarstva zdravstva i
socijalne skrbi, na kraju 2008. godine živjelo u domu ili udomiteljskoj
obitelji, tek njih 244 ili manje od 8,5 posto ima uvjete za posvojenje, a
prošle ih je godine posvojeno tek 132!
Istovremeno, na listi čekanja centara za
socijalnu skrb, kojima parovi zainteresirani za posvojenje djeteta predaju
molbe, je 3886 potencijalnih posvojitelja s obavljenom cjelokupnom procedurom i
pozitivnim mišljenjem centra, od čega njih 1629 čeka više od tri godine. Drugim
riječima, čak 16 parova bez djece kandidira za svako posvojivo dijete.
Problem je u tome što većina djece u domovima nije “papirnato čista”, odnosno
njihovim roditeljima nije oduzeta roditeljska skrb. Zakon kaže da ako roditelji
najdulje tri mjeseca ne pitaju za svoje dijete, centar za socijalnu skrb treba
automatski pokrenuti pred sudom postupak oduzimanja roditeljske skrbi.
No, takvi postupci traju godinama, a neki roditelji koriste zakonsku odredbu i
nazovu jednom u tri mjeseca, da ispune formu.
U dom ulazi dvostruko više djece nego što ih ode
Tijekom 2008. godine posvojeno je 132 djece u Hrvatskoj, ali 17 njih posvojili
su očusi ili maćehe, tako da je tek 115 djece posvojeno na klasičan način. Dvije trećine posvojene djece mlađe je od pet godina.
Godinu dana ranije posvojeno je tek 120 djece, od čega 18 po očuhu ili maćehi.
Hrvatski zakoni posvojenje dopuštaju i izvanbračnim partnerima ili samcima.
Tako je tijekom 2008. godine dijete posvojilo osam samaca, odnosno samica, jer
su sve bile žene. Prema dostupnim informacijama, otkako se vode statistike,
niti jedan muškarac
bez partnerice nije posvojio dijete.
Kako objašnjavaju stručnjaci, bračni parovi u startu imaju prednost pred
samcima, no samačka posvojenja odobravaju se u slučajevima kad dijete bez
odgovarajuće roditeljske skrbi već prije samog posvojenja postigne posebnu
emocionalnu vezu s određenom osobom.
Radi se najčešće o stručnim osobama - liječnicama, medicinskim sestrama,
logopedicama, fizijatricama, psihologinjama - koje kroz svoj rad dođu u kontakt
s domskim djetetom i između njih se, kažu, rodi ljubav.
Prvo se počinju družiti, nerijetko nakon toga žene zatraže da djetetu budu
udomiteljice, a na kraju ga, kad je dijete “papirnato” čisto, i posvoje.
Zanimljivo je da same žene nerijetko posvoje dijete s posebnim potrebama.
|